Predmet: Zahtjev za objavom ispravka glavnom uredniku tjednika Nacional te nakladniku medija
Nastavno na tvrdnje iznesene u članku pod naslovom „GLAVNI NADZORNI INŽENJER dvaput nabrojio zašto Ini prijeti nova havarija pa ekspresno smijenjen“, objavljenom u tiskanom izdanju Nacionala od 15. prosinca 2020. na stranicama 10, 11, 12, 13 i 14 ovim putem tražimo objavu ispravka od glavnog urednika prema članku 40. i 41. Zakona o medijima te se ujedno ovaj zahtjev ima smatrati i zahtjevom nakladniku u smislu odredaba članka 22. Zakona o medijima. Također, s obzirom na to da su objavljenim informacijama povrijeđena prava i interesi društva INA, d.d., ovim putem tražimo objavu ispravka sukladno glavi VI Zakona o medijima, bez izmjena i dopuna, na istom ili jednakovrijednom mjestu programskog prostora tiskanog izdanja medija Nacional, koji glasi:
ISPRAVAK INFORMACIJA OBJAVLJENIH U TJEDNIKU NACIONAL OD 15. PROSINCA 2020. POD NASLOVOM „GLAVNI NADZORNI INŽENJER DVAPUT NABROJIO ZAŠTO INI PRIJETI NOVA HAVARIJA PA EKSPRESNO SMIJENJEN“
Nastavno na zaključke i usporedbe autora članka koje se protežu kroz cijeli tekst, napominjemo kako platforme Ivana D i Izabela Jug nisu usporedive, s obzirom na njihov različiti dizajn, veličinu i temeljenje na morsko dno. Nadalje, kako smo već i prije navodili, svi odobalni eksploatacijski objekti održavani su u skladu s važećom zakonskom regulativom, a u posljednje dvije godine, INA je u održavanje takvih objekata uložila oko 12 milijuna dolara te sigurnost na njima nije ugrožena. Samo Izabela Jug je u posljednje dvije godine prošla kroz ukupno 20 različitih vrsta pregleda i nadzora nadležnih inspekcija i certificiranih servisnih kompanija, kojima je potvrđena sigurnost za rad. Izvlačiti zaključke o Ivani D na temelju nezavršenog i neprovjerenog izvješća iz svibnja 2010. godine, a koje se uz to ne odnosi na nju već na drugi i dizajnom drugačiji odobalni eksploatacijski objekt Izabela Jug, nije ispravno i ne doprinosi utvrđivanju stvarnih uzroka događaja na Ivani D.
U članku se na stranici 12. spominju nedostaci navedeni u Prijelaznom izvješću glavnog nadzornog inženjera, a koji su uočeni tijekom nadzora na platformi Izabela Jug od 6. 5. do 14. 5. 2010., a koji navodno narušavaju sigurnost platforme. Riječ je o razdoblju kada ta platforma nije bila još ni puštena u rad, a činjenice unutar službenih dokumenata pokazuju da su u periodu do srpnja 2010. godine, prije dobivanja dozvole za puštanje u rad odobalnog eksploatacijskog objekta, obavljeni svi potrebni pregledi od strane ovlaštenih nadzornih inženjera investitora, te Hrvatskog Registra Brodova, tijekom kojih je utvrđeno tek nekoliko primjedbi koje se ne odnose na ključnu opremu ili infrastrukturu koja jamči stabilnost i sigurnost platforme. Svi utvrđeni nedostaci su potom uklonjeni što potvrđuju i dobiveni potrebni certifikati: „Ready for Start Up“ certifikat iz srpnja 2010. – potpisan od strane izvođača radova, predstavnika kompanije EDINA i nadzornika Hrvatskog registra brodova (HRB); Certifikat o sigurnosti HRB-a iz rujna 2010., kojim se dokazuje da je platforma u potpunosti sigurna za puštanje u rad; te Izvješće o ponovnom pregledu HRB-a, obavljenom u studenom 2010. Pozitivno mišljenje na provedeni tehnički pregled dalo je u prosincu 2011. i Povjerenstvo za tehnički pregled rudarskih objekata i postrojenja na eksploatacijskom polju Izabela, multidisciplinarno tijelo Uprave za rudarstvo pri tadašnjem Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva temeljem kojeg je izdana Uporabna dozvola za Izabelu Jug. Još jednom želimo naglasiti da se adekvatan i stručan nadzor od strane dugogodišnjih eksperata, kao i od strane vanjskih nadzornih kuća (npr. Brodarski institut) provodio tijekom svih faza radova: od izgradnje platforme Izabela Jug, zatim kod instalacije platforme i završnog ispitivanja, kao i tijekom izrade i opremanja samih bušotina.
Na stranici 11. autori članka tvrde kako „zamjerke koje se iznose u prijelaznom izvješću za Izabelu Jug upozoravaju na vrlo veliku mogućnost da su se slični propusti i greške mogli dogoditi kod ostalih platformi. Odnosno da je dobar dio Ininih platformi u sjevernom Jadranu, blago rečeno, upitne sigurnosti te da su neke od njih od samog početka pokazivale mane koje su upozoravale na ozbiljne propuste u tehničkim rješenjima i izvedbi gradnje.“ Demantiramo navedeno jer sve Inine platforme imaju potrebne certifikate i rješenja koji garantiraju njihovu sigurnost, a na temelju kojih su izdane uporabne dozvole i druge dozvole potrebne za puštanje u rad ovakvih vrsta objekata. Dodatno, odobalni objekt Ivana D jedini je objekt u Ininom posjedu koji je temeljen na dno na drugačiji način te nije usporediv s ostalim platformama u vlasništvu kompanije.
Prvi odlomak na stranici 12. navodi sljedeće: „Isti je nadzorni inženjer uočio još neke nepravilnosti: „Bušotinske glave nestabilne su i njišu se na uvodnim kolonama s velikim amplitudama pri čemu povlače za sobom izlazne cijevi plina. Postoji opasnost da uslijed njihanja ili podrhtavanja pri teškim vremenskim uvjetima dođe do prekomjernog naprezanja i pucanja cijevi ili drugih oštećenja. Uvodne kolone bušotina upete su klinovima kod najniže palubne razine, dok su slobodne po čitavoj visini, do bušotinskih glava. Potrebno je razmotriti mogućnost da se uvodne kolone (uključujući one slobodne) upnu na najvišoj palubnoj razini koristeći za oslonce strukturne elemente palube.“ Potrebno je istaknuti da su uvodne kolone upete klinovima samo na najnižoj palubi jer je to jedino mjesto gdje se one mogu učvrstiti uz platforme. Takav način je u potpunosti predviđen projektom i uobičajena praksa prema pravilima struke. Uvodne kolone su nabijene u morsko tlo do dubine od oko 50 metara te su kao takve u potpunosti sigurne od bilo kakvih naprezanja ili mogućih oštećenja uslijed podrhtavanja. Isto tako bušotinske glave na Izabeli Jug su u potpunosti sigurne, ispitane u skladu s pravilima struke te redovito održavane prema proceduri koju preporuča proizvođač, u ovom slučaju poznata svjetska kompanija Vetco Gray.
Nadalje, na stranici 12. navodi se: „pravi uzrok potonuća Ivane D otkrit će se tek nakon što se platforma izvadi i temeljito pregleda, no posve je izvjesno da je njezinom rušenju kumovalo Inino loše održavanje koje je osjetno skratilo životni vijek platforme.“ Demantiramo kako je Inino održavanje skratilo vijek platforme. Podvodnim pregledom stanja Ivane D, daljinski upravljanom ronilicom (engl. ROV) neupitno je utvrđeno da održavanje nije razlog potonuća platforme, a ta činjenica je u trenutku pisanja i objave članka bila javnosti već poznata.
Na više mjesta u članku insinuira se kako na platformi Izabela Jug nije bilo zaštitnih premaza. Postolje platforme Izabela Jug u zoni zapljuskivanja je zaštićeno specijalnom bojom i odgovarajućim zaštitnim premazima u brodogradilištu tijekom izgradnje. Pri tome su korištene specijalne boje, koje sprječavaju nakupljanje morskih organizama na konstrukciji, kako bi se konstrukcija zaštitila od dodatnih opterećenja uslijed obraštanja algama i školjkama. Ostali dio postolja se od korozije štiti ugrađenim žrtvenim anodama na bazi cinka čije se trošenje prati daljinski ugrađenim kontrolnim sustavom. Unatoč tome, stanje čelične konstrukcije i vodova se povremeno kontrolira vizualnim i drugim metodama. Inače, obraštanja su predviđena tijekom projektiranja platforme i redovito se nadziru podvodnim inspekcijama i to na svim Ininim platformama. Ako dođe do obraštanja koje je na granici dozvoljenih količina definiranih projektnim dokumentima platforme, provodi se čišćenje. Napominjemo kako do sada nije došlo do prekomjernog obraštanja na niti jednoj Ininoj platformi. Osim toga, provedena su i mjerenja stanja katodne zaštite na svim Ininim platformama, pa tako i na Izabeli Jug te se svake godine kontrolira antikorozivna zaštita na sve odobalne eksploatacijske objekte.
Na stranici 13. navodi se citat neimenovanog izvora: „Mislim da je MOL-ovim preuzimanjem upravljačkih prava u Ini došlo do drastične degradacije projekata na sjevernom Jadranu, Ina više nije imala ni želje ni mogućnosti investirati u nove bušotine, ali ni kvalitetne radne snage koje je u međuvremenu otišla iz Ine. Ovaj događaj s Ivanom D samo je potvrda tih sumnji.“ Nije točno da su projekti u sjevernom Jadranu degradirani. INA kontinuirano ulaže u proizvodnju na Jadranu. 2018. godine je zbog želje za daljnjim ulaganjima otkupila udio Enija u poljima u sjevernom Jadranu, a usprkos izazovnoj ekonomskoj situaciji, ove je godine kompanija izbušila novu bušotinu Irenu 2. Također, kompanija ima kvalitetnu i stručnu radnu snagu – samo u djelatnosti Istraživanja i proizvodnje nafte i plina radi gotovo 300 diplomiranih inženjera te više od 20 doktora znanosti.
U članku na stranici 13. su netočne tvrdnje oko „vrlo agresivnog utjecaja plina sumporovodika (H2S) na čeličnu konstrukciju platforme“, odnosno, dovodi se u pitanje kontrola utjecaja sumporovodika na konstrukciju kao potencijalni razlog njenog oštećenja. Sumporovodik u plinu nema utjecaj na strukturu platforme ni na pilote. Nadalje, sastav plina koji se eksploatira na plinskom polju Ivana je 99 % metan (čisti prirodni plin), a oko 0, 7 % (ovisno o ležištu) otpada na dušik, a ostale neznatne udijele čini CO2 te drugi teži ugljikovodici poput (C2 i C3), dok sumporovodika nema ni u primjesama. Plin s udjelom sumporovodika na plinskim poljima u Jadranu kojima upravlja INA pronađen je samo u pojedinim ležištima polja IKA. Spomenuta ležišta nisu u proizvodnji zbog izrazito slabih proizvodnih parametara.
Na stranici 13. također se navodi „… iz vremena izgradnje spominju se i problemi sa slijeganjem tla. Pitanje je jesu li projektanti tada bili toga svjesni. A ako je to tako, onda isti problemi prijete i ostalim platformama.“ Potencijalan utjecaj slijeganja tla tijekom eksploatacije je jedan od faktora koji se uvijek uzima u obzir prilikom dizajniranja svih dijelova konstrukcije te se nikako ne može reći da projektanti toga nisu bili svjesni ili da su mogli zanemariti tu činjenicu. Projekti za sve Inine platforme se temelje na podacima i rezultatima nekoliko neovisnih studija i analiza (npr. geofizička i geomehanička ispitivanja tla), kojima su se utvrdile potrebne karakteristike i čvrstoća tla te su svi ti podaci uzeti u obzir tijekom izgradnje platformi.
Nadalje, na stranici 14. autori članka pogrešno zaključuju kako je „sada posve očito da se ENI mudro izvukao iz zajedničkog posla taman na vrijeme da izbjegne goleme troškove dekomisije zastarjelih platformi koje će narednih godina izlaziti iz funkcije“. Ugovorom između Ine i Enija o otkupu plinskih polja definirano je da ENI snosi 50 posto troškova dekomisije platformi, a novac za to je već osiguran.