Jeste li znali…?

Prva spoznaje o uporabi nafte u Hrvatskoj sežu u 12. stoljeće.

U to doba dubrovački trgovci prodaju katran. Dubrovačke ljekarne bile su u 15. stoljeću mjesta u kojima se moglo kupiti "olio petrolio". Među lijekovima se također spominju "asphalt" i "petroleum". Pavlinskom samostanu pod Garićem, na Moslavačkoj gori, darovan je 1391. "terram Paklenz", tj. zemljište kraj sela Paklenica. Njegov naziv upućuje da se tu nalazila paklina, što je stari naziv za skrućenu naftu.

U 16. stoljeću nafta se u Hrvatskoj vadila u blizini ušća Neretve.

U 18. stoljeću poznati putopisac Alberto Fortis opisuje izvor tekućeg asfalta na otoku Čiovo. Istu je crnu masu zapazio kraj Škripa na otoku Braču, u Vrgorcu te u blizini Sinja. Krajem istog stoljeća drugi, pak, pišu o zapaljenom izvoru nafte u Slavoniji kraj Požege, zatim o nalazištu katrana kraj Komiže na otoku Visu. Nafta se vjerojatno koristila kao lijek za ljude i životinje, u graditeljstvu, rasvjeti, brodogradnji.

Prvi zapis o organiziranoj eksploataciji nafte na tlu Hrvatske potječe iz 1856.

U međimurskom selu Peklenica, iz bunara dubokog četiri metra na imanju grofa Jurja Festetića, dva muškarca i jedna žena vadili su ručnim vitlom za nadnicu 20-25 mjera nafte na dan. S vremenom je Festetić izbušio više bunara, a naftu je prodavao po okolnim selima. U nedalekoj Selnici otvoreno je 1889. prvo naftno polje, s četiri bušotine. Prvi drveni tornjevi za vađenje nafte postavljeni su u Mikleuški, potom i u Baćindolu kraj Nove Gradiške.

Da nije bilo naftne industrije, danas ne bi postojali najveći živi stvorovi na planetu – kitovi.

U prvoj polovici 19. stoljeća kitovo ulje bilo je glavna sirovina u svjetiljkama, što je te životinje dovelo na rub istrebljenja. Priliku za preživljavanje vrste dala je pojava petroleja. U drugoj polovici 19. stoljeća rasvjetni petrolej postaje glavni naftni proizvod. To će biti promijenjeno tek pola stoljeća potom, početkom industrijske proizvodnje automobila.

Zahvaljujući riječkoj Rafineriji, Hrvatska se može pohvaliti iznimno rijetkom osobitošću.

U njoj se maziva ulja industrijski proizvode od daleke 1887. Te je godine proizvedeno prvih 60 tona ulja. Za dobivanje uvida u važnost takve proizvodne tradicije, valja se prisjetiti kako je riječ o vremenu u kojem automobil postoji isključivo kao tehnološki eksperiment. Dakle, prije početka serijske proizvodnje. Proizvodno i primijenjeno iskustvo stjecano u takvu kontinuitetu, zamalo je bez presedana na svjetskom tržištu.

Milutinu Baraču (1849.  -  1938.) iz sela Paukovca kraj Donje Zeline pripada mjesto u povijesti europskog naftaštva.

Bio je direktor najveće europske rafinerije (Rijeka), ujedno direktor prve europske rafinerije koja je naftu prerađivala na industrijski način (također Rijeka). S vremenom je postao tehnički direktor pet rafinerija na teritoriju današnjih pet različitih europskih zemalja (Hrvatske, Češke, Rumunjske, Mađarske i Ukrajine). Štoviše, dva pogona je i izgradio (Rijeka i Oderberg), a rad treće rafinerije, u Brašovu, temeljito unaprijedio.

Rafinerija nafte Rijeka već je u 19. stoljeću naftu dopremala vlastitim tankerom, Etelkom.

Pod zapovjedništvom Franje Šodića, kapetana iz Kostrene, tanker je prvi put uplovio u Rafinerijinu Petrolejsku luku 12. prosinca 1892. godine. Dopremio je 3.500 tona nafte iz crnomorske luke Batumi. Etelka je bila prvi – a vrijeme je pokazalo i jedini - tanker Austro-Ugarske Monarhije. Štoviše, ona je jedan od prvih brodova te vrste u svjetskim relacijama, pogotovo imajući na umu čelične brodove za dugu plovidbu.

Prvi Hrvat koji je postao vlasnikom jedne rafinerije bio je Antonio Ossoinack (186. – 1921.).

Nemiran poslovni duh odveo ga je iz rodne Rijeke na Kaspijsko jezero, u Baku. Tamo je njegovom postala četvrtina jedne od lokalnih rafinerija, a tu je započeo graditi i tvornicu kemijskih proizvoda. U poslovnom usponu prekinula ga je Oktobarska revolucija. Nova vlast prisilno je oduzimala imovinu privatnicima, pa je 1921. na red došao i Ossoinack. Nakon dva dramatična pisma ujaku na Kvarner, te je godine nestao.

Književnik Antun Bonifačić (1901. – 1986.), rodom iz Punta s otoka Krka, napisao je prvi i dosad jedini hrvatski roman posvećen nafti. To je roman "Krv majke zemlje", izvorno objavljen 1935. Roman opisuje prilike u naftaškom poslu na tlu Hrvatske između dva svjetska rata, spominjući stvarne poduzetnike, naftaške tvrtke, imena mjesta u kojima se nafta u Hrvatskoj vadila, daje popis dioničkih društava, opisuje mjesta sastajanja poduzetnika.

Anton Lučić, alias Antony Lucas (1855. – 1921.), inženjer iz Splita, najpoznatiji je hrvatski naftaš.

Svjetsku slavu stekao je po odlasku u SAD. Upotrebljavajući svoj revolucionaran pronalazak, hidrauličnu dijamantnu rotirajuću bušilicu, u Teksasu je 1900. dosegnuo dubinu od 335 metara. Erupcija koja je uslijedila, nije se mogla zaustaviti 10 dana. Lucasova bušaća metoda omogućila je mnogo dostupniju naftu. Američki institut za rudarstvo i tehnologiju dodjeljuje od 1937. godine Medalju A. Lucas za iznimna znanstvena dostignuća u naftnom rudarstvu.
 
Odaberite jezik: