YouTube

Povijest rafinerija

Rafinerija nafte Rijeka Rafinerija nafte Rijeka započela je s radom 1883. godine kao najveći pogon za preradu nafte na kontinentu. S godišnjim preradbenim kapacitetom od 60 tisuća tona, to je i ostala sljedećih desetak godina. Izgrađena je na prigradskom području Ponsal (danas Mlaka), usporedno s izgradnjom Petrolejske luke. Podmirivala je trećinu potreba za derivatima Austro-Ugarske Monarhije.

Za razliku od tipičnih rafinerija toga doba, koje naftu prerađuju manufakturno, sa 10-20 radnika, bez vodstva stručno obrazovane osobe, riječka rafinerija započinje rad s 300 zaposlenika i s tehničkim direktorom koji je visoko obrazovani kemičar. Time je postala prvi europski pogon za preradu nafte na industrijski način.

Kada, po okončanju Prvog svjetskog rata, grad Rijeka postaje dio teritorija Kraljevine Italije, rafinerija dobiva ulogu jezgre državnoga naftnog programa. Od 1922. pod imenom Raffineria di Olli Minerali S.A., ona 1926. godine postaje prvi industrijski objekt državne kompanije Agip. Time Rijeka postaje i "rodno mjesto" naftnih industrija dviju današnjih članica Europske unije – prvo Mađarske, potom Italije.

Početkom Drugog svjetskog rata ima kapacitet od 120 tisuća tona. Završivši poslije rata u granicama Jugoslavije, razorena pa obnovljena, rafinerija izrasta u njezin najvažniji naftaški pogon.

Godine 1965., s novim postrojenjima na Urinju, dobiva preradbeni kapacitet od 8 milijuna tona. Pogon na Mlaki tada se specijalizira za proizvodnju maziva, pogon na Urinju za goriva. I u Jugoslaviji tehnološki i tržišno prednjači. Osamdesetih godina prošlog stoljeća se u Rijeci proizvodi 250 vrsta derivata, a 1984. i prvi bezolovni benzin u ondašnjoj državi.

Rafinerija je odigrala važnu ulogu u stvaranju Republike Hrvatske, kao opskrbljivač Hrvatske derivatima u devedesetima, u doba Domovinskog rata. U Rafineriji nafte Rijeka 12. veljače 2011. svečano je obilježen završetak investicijskog projekta i predaja na korištenje triju  procesnih postrojenja u sklopu Hidrokreking kompleksa -Blagi hidrokreking, Proizvodnja vodika i Izdvajanje sumpora - te brojnih pomoćnih postrojenja i instalacija.

U veljači 2014. godine potpisan je ugovor o izradi baznog dizajna za postrojenje za obradu teških ostataka s kompanijom Bechtel Hydrocarbon Technical Solutions (BHTS). Ova tehnologija priznata je po odličnim ekološkim i ekonomskim pokazateljima na ekološki osjetljivim lokacijama, kao što je i Rijeka, a bazni dizajn predstavlja veoma važan element u studiji izvodljivosti na temelju koje će se donijeti odluka o ovom ključnom investicijskom projektu za rafineriju. 
 

Rafinerija nafte SisakRafinerija nafte Sisak razvila se iz Shellova skladišnog prostora izgrađenog 1923. na ušću Kupe u Savu. Na istoj lokaciji Shell 1927. izgrađuje kotlovsku destilaciju s dnevnim preradbenim kapacitetom od 170 tona. Sirovina i derivati transportirani su teglenicama Savom i željezničkim cisternama.
Domaća se nafta počinje prerađivati 1940. Rafinerija tada godišnje prerađuje 96 tisuća tona nafte i proizvodi dvjesto vrsta derivata.

Tijekom Drugog svjetskog rata pogon je teško oštećen. Proizvodnja je obnovljena rujna 1945, a predratne se brojke premašuju već 1949. Nov razvojni ciklus započinje izgradnjom modernoga Kombiniranog postrojenja I. Ono je počelo s radom 1956., uz dnevni kapacitet od tisuću tona. Sirovinom je dominirala iračka nafta. Nakon što je 1960. izgrađen naftovod Stružec – Sisak, prednost dobiva nafta sa slavonskih i moslavačkih polja. Godine 1961. započela je izgradnja Kombiniranog postrojenja II. Zahvaljujući tome, rafinerija 1964., prva u državi, uspijeva preraditi više od milijun tona nafte te počinje proizvodnju benzina od 98 oktana.

Stalna izgradnja novih postrojenja dovest će do tehnološkog vrhunca u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, uz sposobnost prerade 6,7 milijuna tona nafte.

U Domovinskom ratu, rafinerija se nalazila nekoliko kilometara od bojišnice, što je dovelo do ponovnog ratnog razaranja. Obnova proizvodnje i novi zahtjevi glede kakvoće proizvoda, postavili su pitanje novog investicijskog ciklusa. U sklopu  razvoja Ininog rafinerijskog sustava, u Rafineriji nafte Sisak izgrađena su tri postrojenja: postrojenje za izdvajanje sumpora (tzv. Claus postrojenje), postrojenje za hidrodesulfurizaciju FCC i Postrojenje Izomerizacije.

Rafinerija od sredine 2013. godine ima mogućnost proizvodnje dizelskih goriva s bio komponentom, a u rujnu iste godine je u rad pušten sustav dodatne obrade otpadnih voda KROFTA.

U travnju 2014. izvršena je montaža novih koksnih komora na Koking postrojenju. U posljednjih nekoliko godina INA je uložila više od milijardu kuna u razvoj rafinerije zahvaljujući čemu su izgrađene nove procesne jedinice s ciljem osiguranja suvremenih standarda prerade sirove nafte i proizvodnje motornih goriva u skladu s hrvatskim i europskim uvjetima. Cilj ulaganja je povećanje zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša i poboljšanje učinkovitosti u rafineriji.